Često možemo čuti priču o problemima manjka radne snage u sektoru turizma, pogotovo kvalitetne radne snage, pa želim sa par rečenica skrenuti pažnju na njihovu važnost, i na to da nije nužno do radnika. Naprotiv. Oni su “prva linija” kada je usluga u pitanju i najčešće od njih zavisi i krajnji utisak i zadovoljstvo turiste. Konobar, kuvar, recepcioner, šanker, sobarica … su ti, koji daju ključnu dodatnu vrijednost, bez obzira koliko kvalitetna ponuda bila! Turizam cijeni, ljubaznost, manire, srdačnost. Često je turističkom radniku najveća zahvalnost upravo osmjeh turiste ili gosta kojem je učinjena usluga. Najbolji radnik je zadovoljan radnik, a najbolja usluga je ona sa osmjehom, jer turistički radnik zarađuje platu i sebi i poslodavcu. Ukoliko nije takva situacija, trpe sve tri strane.
Nisi mu pomogao, on pomaže tebi, i na osnovu toga ostvaruje pravo na novčanu nadoknadu. Nisi dobar poslodavac ako su ti radnici nezadovoljni, niti možemo očekivati ljubazno osoblje tamo gdje ih poslodavac ne tretira kao ljude. Odnos poslodavca prema radniku se prelijeva na njegov odnos prema gostu. Odnos prema gostu utiče na posjećenost i visinu prihoda. Živimo u dobu gdje se na tržištu rada mora pregovarati sa radnicima bez ucjena i gdje se za dobrog radnika bori dobrom platom, dobrim uslovima rada i korektnim profesionalnim odnosom.
P.S. Danas je, u ugostiteljskim objektima u Republici Srpskoj zaposleno oko 13.000 radnika, sa objektivnom potrebom za njih još 3.000.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 