Danas, ako izađeš iz kuće, promijeniš mjesto, potrošiš novac i usput napraviš selfie, neko će to već nazvati nekom vrstom turizma.
Nekada je bilo jednostavno objašnjeno pa se turizam definisao kao privremeno kretanje ljudi, ne manje od 24 sata, izvan mjesta prebivališta, radi odmora, razonode, sticanja novih znanja i upoznavanja novih prostora. Tako je to, otprilike, definisano još 1937. godine od strane Lige naroda. Bio je to jasan i funkcionalan okvir koji se temeljio na suštini, a to je čovjek koji putuje da bi se odmorio, naučio nešto novo, usput promijenivši sredinu.
Danas, gotovo svaka aktivnost „van kuće“ je dobila etiketu turizma. Imamo kulturni, rekreativni, zdravstveni, vjerski, sportski, kongresni, edukativni, ruralni, agroturizam, ekoturizam, gastronomski, avanturistički, vinski, pivski, seoski, rakijski, tihi, turizam kafe, dentalni, wellness, pa čak i turizam estetske hirurgije.
Ako ne koristiš telefon, e to ti je digital detox turizam. Ako posjetiš neki od istorijskih lokaliteta vezanih za tragedije, to ti je mračni turizam. Ako bi da lutaš siromašnim kvartovima, onda upražnjavaš slum turizam. Ako volontiraš, to je volonturizam. Ako piješ pivo u drugom gradu to je pivski turizam, a boravak u prirodi je uz kamping i glamping. Ako se baviš jogom i meditacijom, onda si prijatelju za spiritualni turizam, pa imate holistički, meditacijski i šta sve ne još. Ako koristiš internet na plaži, pazi ovo … workation. Ima i ako „ništa“ ne radiš, to vam je slow turizam. Ako ideš s namjerom da ne vidiš nikoga, turizam za introverte i tako.
I tu nije kraj. Tu su još gaming turizam, virtuelni, kripto, naravno LGBT turizam, pa baby boom pa milenijalci, pa solo, pa turizam nostalgije za SFRJ, ima i turizam zatvora, turizam bunkera, turizam mraka, tišine, turizam literature, muzike, industrije, muzeja, nostalgije, festivala…o la la!
I naravno, sve jasno. Sve te forme kretanja, svaka potrošnja van mjesta prebivališta, svi ti sekundarni i tercijarni efekti imaju ekonomski značaj. Neka ih, donose novac, poslove, nova iskustva i angažuju lokalne zajednice.
Kad bi mogli, ikako, prestati svaku moguću ljudsku aktivnost u drugoj sredini nazivati turizmom i da se vratimo suštini. Ima tu, naravno, dosta smislenih naziva i sa razlogom, da ne bude da nema, i sam ih koristim vrlo rado, ali se sa nekim baš baš pretjeruje.
Turizam je mnogo više od tih silnih etiketa. On jeste pokret, ali uz osjećaj, iskustvo, autentičnost, otkrivanje svijeta i sebe u njemu. Nije neka marketinška igra kojom imenujemo svaki mogući pokret kroz prostor.
I, pošto nam zaista ne treba katalog pojmova za svako moguće kretanje, vratimo turizam turizmu.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 