Marko Radić – Turizam; priče; razmišljanja; promocija

Već deset godina aktivno radim u turizmu.
Destinacija se razvija, ugostiteljski objekti niču i nestaju. Ono što primjećujem jeste da svjedočimo trendu ulaganja ogromnih sredstava u enterijere.
Dizajn restorana dostiže svjetski nivo. Sve je „instagramično“, sve blista. Neki koncepti vrijede stotine hiljada evra, vjerujem čak i milione.
Ali, primjećujete li, čast izuzecima, da svi ti prostori na kraju liče jedan na drugi? Kao da gledamo varijacije istog koncepta.
U svemu tome, čini se da se više pažnje posvećuje pločicama nego meniju, više rasvjeti nego usluzi, više estetici nego edukaciji. Jer, u tom ogromnom ulaganju najčešće se zaboravi ono najvažnije, a to je čovjek.
Onaj konobar, recepcioner, menadžer, vodič… Onaj koji zapravo nosi posao. U njega se ne ulaže ni djelić onog što ide u stolicu od baršuna ili rasvjetu iz Italije.
Kako očekivati da mlada osoba, bez iskustva i mentora, sa upitnom visinom plate i bez podrške poslodavca, savlada visoke zahtjeve luksuznog objekta? Kako da zna šta znači vrhunska usluga ako ga niko tome nije učio, ni riječima, ni primjerom?
U turizmu, u ugostiteljstvu, usluga nije dodatak. Usluga je suština.
I dok ne budemo ulagali u ljude barem onoliko koliko ulažemo u prostor, sav taj sjaj ostaće samo na površini. Jer enterijer može da očara na prvi pogled, ali samo ljudi ostavljaju utisak koji traje.
I da, realnost je i ta da ni svi mladi koji ulaze u turizam nisu spremni. Ima ih bez strpljenja, bez pretjerane želje za učenjem, često sa očekivanjima koja nisu u skladu s iskustvom, koje zapravo nemaju.
Ali fokus ne može biti samo na njima. Veliki dio odgovornosti leži i na vlasnicima, jer mnogi dolaze iz drugih biznisa, ulažu ozbiljan novac, ali bez stvarnog razumijevanja koliko je usluga važna. Još važnije, bez svijesti da se edukacija mora obezbijediti. Jer upravo taj radnik nosi posao, uslugu i gotovo cijeli posao od njih zavisi.
Sve počiva na ljudima. A luksuzni enterijeri bez dobre usluge su samo školjke. Lijepe, ali prazne.