Da li je to ono što nam je blizu i što često ostavljamo u drugom planu?
Da li smo oči navikli se na prirodne ljepote, na gostoprimstvo, na autentičnost, da li zaboravljamo koliko je to zapravo vrijedno?
Percepcija luksuza je relativna.
Nekome je luksuz spa vikend, a nekome planinarenje do vrha Orjena ili dan bez telefona, u šumi, pored rijeke.
Nekome sve stane u tih pet zvjezdica, a nekome je sve sjedenje pod zvijezdama, uz logorsku vatru.
Nekome su egzotična putovanja, a nekome miris hljeba iz krušne peći u nekom hercegovačkom selu.
Razumijemo li da su nekome kome je kavijar za dobro jutro već spremljen, naši gastronomski specijaliteti poput sira iz mijeha ili cicvare sa medom luksuz? Da je nekome ko je 24/7 na telefonu, u saobraćajnoj gužvi, vožnja dajakom ili rafting luksuz?
Znamo li da onome ko radi za kompjuterom od jutra do mraka, lično učešće u seoskim ili zanatskim poslovima sa domaćinom može ozbiljno ugroziti navike? Znamo li koliko je rijetko da možete na nekom izvoru zahvatiti vodu rukom i bez straha popiti?
Koja je cijena da našim planinama i poljima uberu prvu ljekovitu travu na koju naiđu i naprave čaj?
Luksuz nije uvijek ono što je skupo, već ono što je rijetko, stvarno, i što ostavlja trag.
Domaće destinacije su autentične, iskrene i prirodno raskošne. Ali upravo zbog te blizine, često ih zanemarimo.
Pandemija nas je nakratko “natjerala” da ih pogledamo drugim očima.
I tada smo shvatili da ispred kuće imamo skriveni luksuz. Neotkriven, a svjetski vrijedan.
Stranci to vide odmah.
Nas, ponekad, mora nešto da podsjeti.
Zato je vrijeme da domaći turizam prestane biti rezervna opcija i postane prvi izbor.
Da djeca kroz školske izlete upoznaju ljepote svog kraja.
Da se čujemo međusobno.
Da promocije prelaze granice opština i regija.
Isto tako, moramo pričati i o održivosti. Ako je naša ponuda zasnovana na prirodi, prirodu moramo čuvati. Zaštiti je. Ne od turista. Od nas. Ne zbog turista. Zbog nas.
Turizam nije samo ekonomska šansa. On je diplomatija, ali i alat za očuvanje identiteta, zajedništva i prirodnog i kulturnog nasljeđa.
Turisti danas ne traže samo smještaj, oni traže nezaboravna iskustva, ona koja će im zauvijek ostati u sjećanju. Traže autentične doživljaje, miris domaće kuhinje, zvukove tihe prirode, a ne samo površinske atrakcije koje svi već poznaju. Žele doživjeti dušu destinacije, osjetiti puls njenog života, a ne samo preći kroz turistički itinerar.
Zato nije pitanje da li imamo luksuz, već da li znamo da ga prepoznamo, sačuvamo i pokažemo svijetu.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 