Danas se u turizmu fokus stavlja na atrakcije, znamenitosti, restorane i poglede koji pune društvene mreže. OK, ali, istina je da ljudi ne dolaze samo zbog toga. Oni dolaze zbog osjećaja. A osjećaj počinje mnogo prije nego što stignu.
Od destinacije turisti prvo traže sigurnost, ne samo u fizičkom smislu, već i u načinu kako ih neko dočekuje, kako ih neko gleda, koliko su cijene realne, osjećaj da su dobrodošli, umjsto da su “hodajući novčanici”. Gledaju čistoću, od ulica, toaleta, parkova, smještaja, pa do prostora oko smještaja. To je ono što često ne ulazi u kadrove, ali ima uticaj na lični osjećaj. Prate i koliko je sve funkcionalno, da li lokacija na mapi radi kako treba, da li su putokazi jasni, ima li info-tabli na jeziku koji razumiju, da li se osjećaju izgubljeno tokom dolaska i boravka ili imaju osjećaj da ih neko vodi kroz mjesto bez da išta kaže. Često je presudno da li im neko priđe kad vide da se lome i objasni situaciju, jednostavno, srdačno i bez prezira.
U očima gosta, funkcionalnost nije samo infrastruktura, već osjećaj da nisi prepušten sam sebi.

Istina je i da turisti ne odlučuju danas gdje će ići ovog ljeta. Već znaju. Današnji gosti su animirani prije dvije, tri ili pet godina. Tada je neko snimio video, tada su čuli preporuku, tada je neko napisao da je čisto, sigurno, atraktivno i da ima smisla doći.
Zato ono što radimo danas, od načina na koji lokacija izgleda, kako ljudi dočekuju gosta, koliko ima sadržaja i koliko je doživljaj autentičan, ne služi samo onima koji su već tu, već i onima koji će tek doći. A ti dolasci, ma koliko se nama činilo da se dešavaju preko noći, zapravo su rezultat kontinuiteta, a ne slučajnosti. To je proces, kojem, kao i svakom drugom, treba vremena.

Promocija sama po sebi nije dovoljna. Turizam se ne gradi kampanjom, već povjerenjem. A ono se stiče godinama uz iskren osmijeh domaćina, ali i uz sitnice koje su gostu zapravo krupne, od čiste i uređene ulice, korpe za otpatke tamo gdje treba da bude, mirnog i bezbjednog naselja, taksija koji ne pravi krugove zarad veće zarade, kafića u kojem znaš da ćeš dobiti račun i doručka koji ne liči na ostatke od večere. Sve su to znakovi da neko misli na gosta i da mu je stalo da se neko osjeća dobrodošlo i sigurno. Tu se gradi reputacija, polako i tiho, ali temeljno.
