Većina vas koji čitate ove redove može za sebe reći da je odrasla između grada i sela. Znate kako miriše pokošena trava, kako zvuči stado na povratku s paše, i kako izgleda kada dijete radosno trči za kokoškama u dvorištu. Današnja djeca to sve rjeđe doživljavaju. A ono što zaista zabrinjava je da mi koji to znamo, postajemo roditelji, bake i djedovi iz grada.
Dijete budućnosti domaću životinju sve češće vidi samo na ekranu, kroz crtani film, društvenu mrežu ili, na svu sreću, kod onih koji su pronašli motiv da ostanu na selu i žive, onako kako mogu i kako su navikli, dopuštajući turizmu da im olakša dane, donese nove perspektive i nauči nas cijeniti domaće, lokalno i autohtono.
Rasadnik Nešković – Bratunac
I zato nije ovo samo priča o selu, već o nama. O tome hoćemo li zauvijek zatvoriti vrata jednog svijeta ili ćemo ga pretvoriti u iskustvo koje mijenja i čuva.
Danas, kad se krava kraj puta slika kao atrakcija, a jaje iz kokošinjca postaje “autentično iskustvo”, jasno je koliko smo se udaljili. Ono što je nekad bio život, danas je turistički proizvod.
Fotografije: Kajmak iz mijeha – Gacko, Gastro brošura – TORS, Farma koza Nana Kaas, Gatačko goveče
I upravo tu leži naša šansa. Mala, ali je imamo. Dok većina naroda gubi vezu s prirodnim i stvarnim, mi to, kroz turizam, možemo sačuvati. Zapušteno je, ali ne i izgubljeno. Ne dajmo da propadne, iskoristimo. Rural, selo.
Hajdemo da svjetla pozornice usmjerimo na te ljude. Hajdemo graditi ponudu autentičnog, i to ne zbog trenda i folklora mase, nego da bismo zadovoljili potrebe savremenog putnika i istovremeno ojačali ekonomiju čovjeka na svom imanju.
Fotografije: Velika Greda – Manjača, Pčelarstvo Kovačević – Trebinje, Kanjoning Koranom – Pecka/Mrkonjić Grad
Prava vrijednost turizma nije u onome što možemo odglumiti, već u onome što zaista jesmo.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 