Postoje dva pristupa usluzi u turizmu, gdje akcenat ne bih toliko stavio na biznis modele, koliko na filozofiju doživljaja.
Jedan primjer može biti, recimo, Kapadokija i let balonom.
Po iskustvu onih što su bili, radi se o pažljivo osmišljenom iskustvu u kojem učestvuju mnogi. Od vozača koji vas pokupe još u zoru, vodiča koji vas uvode u priču, fotografa koji tačno znaju kad treba uhvatiti kadar, do timova koji brinu o bezbjednosti i pripremi balona i domaćina koji vas dočekaju s doručkom i osmijehom. Svako ima svoju ulogu. Svako zarađuje. Svako doprinosi.
U tom lancu, svaki čovjek je karika vrijednosti.
Photo: EyeEm/Getty Images
A onda imate one druge primjere, gdje jedan ponuđač želi sve sam da radi. I vozi, i dočekuje, i slika, i vodi, i nudi ručak, i prodaje suvenire, pa i da radi negativnu reklamu za druge. Sve pod njegovim logom, sve u njegovoj režiji.
To su dijametralno suprotni pristupi. I koliko god da cijenim snalažljivost, više cijenim povjerenje. Više cijenim kad neko kaže, hajde da zaradimo svi.
Turizam nije samostalan posao.
Kad se na jednom doživljaju, makar kratkom, ostavi prostor da zarade svi koji su ga učinili mogućim, onda govorimo o održivoj ponudi. Tada je turizam ono što domaćini žive, ne samo ono što gosti vide.
Takođe, kada u turizmu nudimo uslugu, ona mora biti sa vizijom krajnjeg osjećaja turiste. Jer, turizam je proces, kontinuitet i povjerenje.
Photo: fotografijesaraftinga.com
A zašto usluga sa vizijom?
Zato što turizam nije samo stvar toga što nudimo, nego načina kako to činimo. Ideje mogu biti male i velike po veličini, ali turista cijeni i najviše računa na one velike po osjećaju koji im donesu.
Možda vas drugi primjer s početka teksta više posjeća na “pravila rada” kod nas, ali nije baš sve tako. Postoje ideje koje jednostavno zaslužuju da budu pohvaljene, jer boravak čine praktičnijim.
Jedna od takvih je kreativna ponuda koja se pojavila na raftingu Tarom, a to su „fotografije koje vas dočekaju spremne i prije nego što se vi sami saberete od utisaka“.
Bez trke. Bez komplikacija i bez pitanja „je l’ ima neka na kojoj se dobro vidim?“
Sve je već spremno.
Dovoljno je da znaš kada ćeš se spuštati, iz kojeg si kampa krećeš i sa kojim skiperom, i tvoji najuzbudljiviji trenuci će te čekati, jer je neko drugi uhvatio ono što ćeš ti tek kasnije pokušati ispričati riječima. Ovo je ona vrsta detalja sa početka teksta koja pravi razliku. Ja ih volim.
I zato, što se mene tiče, bravo za ideju “fotografije sa raftinga“. Ne zbog marketinga, već zbog osjećaja da ste stvarno razumjeli ljude koji dolaze.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 