Bio sam na odmoru u Sloveniji. Nisam prvi put tamo, ali ovog puta imao sam dovoljno vremena da razgledam, uočavam detalje i upoređujem sa nama. Odmah mi je zapalo za oko da apsolutno nema smeća po ulici, kraj trotoara i puteva, kontejneri su čisti, otpad se uredno odvaja u različite kante.
I sve to u zemlji u kojoj turista ne manjka. Prošli godinu su imali preko 20 miliona dolazaka.
Najviše sam primijetio Austrijance i Njemce, po govoru bih rekao i Amerikanace prije nego Britance, bilo je i Čeha i Poljaka.
Za divno čudo, tokom pet dana nisam vidio nijednu našu registraciju, iako sam sreo nekoliko naših ljudi, novinara, koji su tamo boravili na poziv njihove turističke organizacije.
Sam sebi sam postavljao pitanja. Ako oni, sa tolikim brojem turista, nemaju problem da sve funkcioniše uredno, zašto mi imamo?
Ko kod nas baca opuške kroz prozor? Ko kod nas baca smeće na ulicu? Ko kod nas dozvoljava da se otpad odlaže gdje se stigne? Ko kod nas danima drži kante i kontejnere prepune smećem, kao da je to normalno?
Ko nam brani da puteve jasno označimo i povežemo mjesta sigurnim saobraćajnicama? Ko nam je kriv što rijeke, umjesto da budu dio turističke priče, pretvaramo u protočne cijevi za investitore? Ko nam je kriv za građevinske skalamerije koje ne priliče mjestima?
Odgovor je uvijek isti, niko nam nije kriv osim nas samih. Drugi su pokazali da se može. Mi smo ti koji bacamo, mi smo ti koji tolerišemo, mi smo ti koji okrećemo glavu. Sve je do nas.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 