Priroda nas često odvede u samopouzdana uvjerenja ili, s druge strane, u sumnje i nezadovoljstvo.
Uvjeravamo se da smo baš onakvi kakvima sami sebe vidimo. Često najbolji, najpametniji, najvažniji. Ili, sa druge strane,kad stvari krenu suprotno našim očekivanjima, lako skliznemo u uvjerenje da je svijet protiv nas. Međutim, stvarnost je obično komplikovanija i složenija.
Naša prava vrijednost, baš kao i naš identitet, ne mjeri se onim što sami za sebe mislimo ili tvrdimo. Ona se gradi kroz oči drugih, i od načina na koji nas ljudi oko nas vide, doživljavaju i osjećaju. Na kraju krajeva, svako od nas postoji i kroz vlastitu sliku i prirodu, ali u velikoj mjeri i kroz odraz u tuđem iskustvu.
Ista logika primjenjuje se i na turizam. Menadžment destinacije može beskonačno ponavljati da je ona posebna, lijepa i gostoljubiva, ali dok gosti to ne osjete i ne potvrde svojim doživljajem te riječi ostaju prazne.
Apsolutno nije dovoljno imati planinu, rijeku, most ili trg. Nije dovoljno govoriti o autentičnosti i tradiciji. Suština je u tome, da li onaj ko dođe prepoznaje tu autentičnost i osjeti tu ljepotu. Bez toga, sve ostaje samo na nivou samopromocije i hvale.
Sa druge strane, možda najbolji primjer imamo u svakodnevnom životu. Koliko puta se desi da pored nekog mjesta, detalja ili prizora prolazimo godinama, nesvjesni njegove posebnosti i važnosti, a onda turista naiđe, zastane, fotografiše i napiše riječi oduševljenja?
Ono što mi uzimamo zdravo za gotovo, drugima može biti otkriće. Upravo tu leži razlika, jer poenta nije u tome šta mi mislimo da imamo, nego u tome kako to drugi dožive.
Prijatelju sam, koji nije pridavao značaj jednom dijelu svog grada, pokazao objavu turiste koji je na tom istom mjestu pronašao posebnost i ljepotu. Rekao sam mu: „Ovo mjesto nije onakvo kakvim ga ti vidiš, ono je upravo onakvo kakvim ga doživi onaj ko ovdje dođe.“
Isto bi važilo i za negativnu kritiku. Istina je negdje između našeg osjećaja pripadnosti i pogleda stranca koji donosi svježinu i distancu. Turizam je upravo taj susret dvije percepcije, naše, koja zna svaki ugao, i tuđe, koja zna svježinu prvog susreta.
Reputaciju destinacije će u najboljoj mjeri izgraditi iskustva posjetilaca. Zato je važno da naučimo slušati, da pažljivo pratimo kako nas gosti opisuju, kako se osjećaju, šta im nedostaje, šta kritikuju, a šta ih oduševljava.
Jer, ni u životu ni u turizmu nismo ono što mislimo da jesmo. Mi smo ono što drugi dožive kad nas sretnu. A to je, zapravo, najiskrenija slika nas samih, htjeli to prihvatiti ili ne.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 