Čuvenu seriju “Naše malo misto“, snimanu krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, sigurno najbolje pamti generacija boomera. Ali replika koju je u jednoj od epizoda izgovorio Boris Dvornik, u ulozi Roka, direkora hotela, ostala je univerzalna:
“Ma šta je turizam briga za povijesnu istinu?
To se Roko zapitao, kritikujući profesora koji je napravio skandal dok je vodio grupu Njemaca kazavši im da su Njemci zapalili kuće iznad crkve.
Profesor mu odgovori da je to povijesna istina, a Roko mu kaže: „Šta je turizam briga za povijesnu istinu i da zapamti, kad vodi Njemce, onda su zapalili Talijani, kad vodi Talijane, onda su zapalili Njemci, kada su u grupi izmiješani i jedni i drugi, onda su Amerikanci, a ako su unutra izmiješane sve nacije, razumiš, onda reci da smo mi sami sebi palili, mi balkanci, ko će drugi.”
Kroz satiru i humor u ovome dijalogu skriva se duboka istina o turizmu, a to je da on kao društvena djelatnost nikada nije bio samo fizičko putovanje nego i igra percepcije, očekivanja i interpretacije. Ono što bismo danas u turizmu nazvali storytelling.
Još tada, prije pola vijeka, bilo je jasno da turizam živi od priče i načina na koji se stvarnost predstavlja posjetiocu.

Danas, kada u odnosu na taj period putuje 50–60 puta više ljudi, poruka je jednako aktuelna. Ljudi žele da se odmore, vide i dožive nešto novo, ali rijetko ko želi da mu se odmor komplikuje nelagodnim činjenicama ili osjećajem nesigurnosti. Zato je turizam i dalje i prije svega storytelling, u smislu da se biraju opcije kojim će se istorija, kultura, identitet i način života lokalaca na najbolji način interpretirati kroz iskustvo prenošenja utiska turistima.
U tome smislu, autentičnost je ključ. Priče moraju biti privlačne i emotivne, ali i dovoljno vjerne da destinaciju učine prepoznatljivom i posebnom. Upravo je u tome balansu između udobnosti i istine, užitka i saznanja, najveći izazov savremenog turizma.
Iako će mnogi, u neznanju ili pokušaju omalovažavanja, turizam svesti na puki prevoz i smještaj, on je daleko više od toga, on je, u stvari, pažljivo osmišljena kombinacija iskustva, edukacije i emocije. Njegova istinska snaga leži u interpretaciji, kako tada, u vrijeme snimanja „Našeg malog mista“, tako i danas. Način na koji ispričamo priču određuje kako će je posjetioci doživjeti.
