Dragi Deda Mraze,
bio sam dobar ove godine.
Jesam, barem onoliko koliko može biti neko ko cijelu godinu priča o turizmu, razvoju i stvarima koje bi trebalo da su odavno riješene.
Zato imam nekoliko želja za 2026. godinu, ne ličnih jer sam ti te već rekao, nego onih, znaš, koje bi značile svima.
Volio bih da dočekamo rekonstruisan Aerodrom Banja Luka i barem pet novih avio-konekcija, jer turizam počinje dolaskom.
Da struja i voda stignu do svakog sela, jer se autentična iskustva ne mogu graditi bez osnovnih uslova.
Da i mi imamo puteve kojima se dolazi, jer se boljim od ovih prolazi pored nas.
Volio bih da podsticaji u turizmu, prvo postoje, a zatim da budu pametni i pravedni, pa da neki dobiju manje, jer je krajnje vrijeme, a drugi više, jer je njihovo vrijeme došlo.
Da najmanje pet opština koje danas nemaju smještajne kapacitete te kategorije konačno krenu u investicije i dobiju hotele od minimum tri zvjezdice. OK, četiri, ako ne tražim previše.
Volio bih da nijedna MHE ne dobije ekološku dozvolu i da se nijedno zdravo drvo više ne posiječe zbog lične koristi, jer turizam bez prirode nema ni smisla ni budućnosti.
Volio bih da turizmu damo više novca, jer lobiranje košta i da konačno shvatimo da to nije trošak, već investicija. Turizam je izvoz.
Da se u turizmu više sluša struka, a manje improvizuje. Da politika bude prisutna samo onda kada ulaže, otvara vrata i stvara uslove.
I za kraj, da turisti manje čekaju na granicama, jer prvi utisak ne smije biti kolona. I mi bi mogli manje, da znaš.
Ne tražim čuda, je l da?!
Samo da 2026. bude godina u kojoj turizam konačno dobije ono što odavno zaslužuje.
S poštovanjem,
Marko Radić
