Kao neko ko se bavi promocijom, kreiranjem doživljaja i strateškim razvojem destinacija, na izgradnju tri mini hidroelektrane (MHE) i još dvije u najavi na Sutjesci i njenoj pritoci Jabušnici gledam kao na katastrofalnu poslovnu odluku sa nesagledivim dugoročnim posljedicama.
Ljudi kao da svjesno uništavaju svoj najvrijedniji tržišni proizvod zarad zanemarive energetske dobiti, u vijeku u kojem su čista voda i priroda veliki luksuz.
Nacionalni park Sutjeska, najstariji u Bosni i Hercegovini, brend je svjetskog kalibra.
Betoniranjem korita i stavljanjem rijeke u cijevi, mi tom brendu oduzimamo suštinu. Turista sigurno neće doći da vidi suvo korito i mašinsku zgradu.
Objektivno govoreći, MHE su tehnološki i ekonomski prevaziđen koncept u zaštićenim područjima, sa zanemarivim energetskim doprinosom u široj slici, ali sa trajnom i nepovratnom destrukcijom i devastiranjem pejzaža koji se stvarao milenijumima.
Posebno zabrinjava lakoća izdavanja koncesija i tzv. “ekoloških dozvola”. Dozvole koje ne uvažavaju kumulativni uticaj na biodiverzitet i vizuelni identitet parka nemaju nikakvu vrijednost osim proceduralne, uz koju, projekat po projekat, “koncesiju po koncesiju”, mi gubimo suštinu.
Ovo nije problem samo ekologa ili ljubitelja prirode iako to tako vole predstaviti, ovo je problem opstanka uopšte, dugoročno gledano.
Ako uništimo Sutjesku, Duboku, Plivu…ima toga koliko hoćeš, uništili smo buduća radna mjesta, uništili smo potencijal za održivi turizam visoke vrijednosti, i uništili smo nasljeđe koje smo dužni da ostavimo onima koji dolaze posle nas.
Pošto su nekima samo brojke bitne, onda i da vam kažem da održivi razvoj podrazumijeva korištenje kamate, a ne trošenje glavnice, a priroda, u ovom slučaju Nacionalni park je naša glavnica.
Ovakvi projekti će nam se, kolektivno, obiti o glavu. Kada shvatimo da se od uništene prirode ne može živjeti, a da MHE profit donose samo pojedincima dok lokalna zajednica ostaje sa suvim koritom, biće kasno.
Marko Radić - Turizam; priče; razmišljanja; promocija 